Dok je vijeka i svijeta ljude iznutra pokreće nevidljiva sila. Zbog nje je napravio korak iz špilje, upalio prvu vatru, ispravio leđa i počeo marširati prema budućnosti. U budućnost u kojoj je svladao prirodu, izgradio društva i gradove, preplovio rijeke i mora, napravio ceste i vozila da se njima lakše i brže kreće. Da bi nastavio uživati u blagodatima koje mu omogućuje ona pokretačka sila iznutra, krenuli smo stvarati zeleniju, čišću, dostupniju i manje bučnu budućnost.
U koracima koje smo pravili, zanemarili smo ekološke učinke našeg putovanja u budućnost, ali baš zbog toga stvaramo nove načine za rješavanje problema. Jedan od načina stvaranja inteligentnije i zelenije budućnosti su električna vozila i njima pripadajuće punionice. Mi iz E-Punjači team-a ponosno dajemo obol cijeloj toj priči. Primarno pomoću punionica koje neumorno promoviramo, te uz Vašu pomoć, i postavljamo diljem Hrvatske i regije, a od nedavno i pomoću našeg novog metalnog ljubimca, električne Hyundai Kone.
Put iz Svete Nedelje prema Podgorici u Crnoj Gori gdje smo se uputili na instalaciju električnih punionica i dogovaranje novih, savršeno je poslužio za testiranje svih mogućnosti naše Kone, ali i kao provjera svih prednosti i nedostataka sadašnje mreže brzih punionica na autocesti Zagreb-Split-Ploče.
Imajući na umu dužinu i kompleksnost putovanja isplanirali smo raniji polazak. Podgorica here we come.
Odličan auto ✓ Odlično društvo ✓ Svi preduvjeti za putovanje ostvareni. U 07:20, u samo vrijeme polaska, baterija je pokazivala 68%. Iako za to nije bilo realne potrebe, smatrali smo grijehom ne stati na Vukovu Goricu, te po prvi put isprobati najnoviju i najbržu DC punionicu za električne automobile u Hrvatskoj. Tim više što je do instaliranja došlo uz zajedničku suradnju HEP-a i nas iz E-Punjači team-a. O tome malo više na: Vukova Gorica 175 kW. 175 kW zvuči zastrašujuće, zar ne? Na lokaciju dolazimo s 47% napunjenosti. U sljedećih 20 minuta smo se, osim kavom i strujom, napunili i ponosom jer punionica radi perfektno. Brzinom punjenja od 77 kWh napunili smo bateriju na više od 80% te mirni nastavili put prema novim radnim pobjedama.
Naša sljedeća postaja, 66 km udaljeno odmorište Brinje, koje bi, da nije Vukove Gorice, bilo prvo zaustavljanje radi punjenja. S obzirom da nam je ovo bilo prvo veće putovanje, htjeli smo biti sigurni, pa smo bez obzira na 65% baterije, iskoristili priliku nadopuniti se te mirnije krenuti prema odmorištu Prokljan na koji, vozeći brže nego bi u „ušteda modu“ inače vozili, dolazimo prije podne s 23% baterije. Zvuk galebova i miris mora koje jugo donosi barem malo nadoknađuje oblake koji nas, iako bez kiše, prate još od polaska. Uz male probleme s jednom od punionica na lokaciji (the charger detected an internal problem), napunili smo se hranom, kavom i, najvažnije, strujom te „zapalili“ prema jugu.
Sasvim dovoljno za naš next stop – odmorište Rašćane Gornje.
Da u naše putovanje možemo dodati prstohvat problema i brige, pobrinula se punionica na Rašćanima koja još nije puštena u rad. Zašto bi sve išlo glatko?! Do 54 km udaljene punionice u Pločama smo se, uz korištenje svih trikova iz rukava koje imamo, poput vožnje iza kamiona za manji otpor zraka, regenerativnog kočenja i humora koji liječi sve brige, ipak nekako dovezli. Hrabrila nas je činjenica da silazimo s autoceste, te smo se sa 75% baterije iz Ploča zaputili prema biseru Jadrana, našem prekrasnom Dubrovniku u kojeg dolazimo sa 176 km mogućeg dometa. Impresivno. U glavi nam je bilo da je punionica u Ćilipima, u sklopu Zračne Luke Dubrovnik, zadnja DC punionica prije odredišta u Podgorici. Iako uz sitne probleme (loša označenost, problemi s aktivacijom/autentifikacijom) napunili smo se dovoljno da u 22:30 stignemo u glavni grad susjedne nam države. Punionica u Njegoševoj ulici u centru Podgorice napunila je preko noći parkiranu Konu, te smo imali dovoljno “soka“ za vožnju po gradu u vrijeme boravka dolje. Iskoristit ćemo ovu priliku da se i zahvalimo našem domaćinu u Crnoj Gori, Radosavu iz Cedis-a. Poziv za ponovni dolazak ćemo sigurno iskoristiti.
Uz gomilu dobrog raspoloženja, potpomognuto odličnim pivom i preukusnim Njegoškim steakom konzumiranim u danima provedenim u lijepoj Podgorici, u rano subotnje jutro, oko 09:20 krenuli smo u drugu etapu našeg putovanja, put nazad za Svetu Nedelju. Kako bi naši domaćini rekli: ćao-ćao. Iako je stanje na brdu iznad Budve pokazivalo 322 km dometa, nekih 50 km kasnije, na trajektu Lepetane – Kamenari domet je pao za samo jedan kilometar. Fini je to dokaz da je, uz normalnu vožnju i rasprostranjenu mrežu punionica na frekventnim lokacijama, strah od električnih automobila neopravdan.
Oko podne, s oko 300 kilometara dometa, preko Debelog Brijega ulazimo u Lijepu našu. Nenadano, zbog prometne nesreće na magistralnoj cesti, negdje kod Trstena prelazimo na lokalnu cestu koja ide po brdu, što je poslužilo našoj Koni za pokazivanje terenskih sposobnosti. Ispit uspješno položen. Iako smo po povratku na magistralu papučicu gasa stiskali malo manje nježno nego bi trebali, u Neum stižemo s 56% baterije i 207 km. Sasvim dovoljno za naš next stop – odmorište Rašćane Gornje vol. 2. Na odmorištu Rašćane nas ponovo zatiče ista situacija te se sa zadnjih 15% baterije spuštamo u Makarsku po prijeko potrebnu dozu struje. Tamo smo, uz malo veću pauzu, podigli postotak napunjenosti baterije na 92% te mirno uzjahali na autocestu. Velika je šteta što po „staroj cesti“ nemamo mrežu punionica podjednako veliku i dobru kao na autocesti. Mogućnosti ali i benefiti su nezamislivi.
Na Prokljanu ponovo stajemo, te se uz stanku od 20ak minuta nadopunjujemo dovoljno da dođemo do Brinja, kojeg smo planirali kao zadnju postaju prije dolaska doma.
Uz domet od 22 km i 8% baterije u 20:30 stižemo na Brinje. Svoju zadnju postaju smo iskoristili do kraja, odmorili noge, napunili se kavom i strujom te s 82%, odnosno 316 km dometa punim gasom krenuli prema Lučkom. Nakon više od 1600 km konačno, prije 23:00, stižemo doma.
Nakon svega možemo zaključiti da je naša električna Hyundai Kona vrhunski automobil koji uspješno razbija sve predrasude koje ljudi imaju oko električnih automobila. 4 dana putovanja, 1607 kilometara i prosječna potrošnja od 18,6 kWh zvuči impresivno kada se uzme u obzir da smo više od 60% puta proveli na autocesti. Svaki novi izlazak na otvorenu cestu donijet će nam novo iskustvo i potencijalno skraćivati trajanje putovanja. Put nazad, uz neplanirano skretanje s magistrale zbog prometne nezgode kod Trstena, tri granična prijelaza i silaska s autoceste u Makarsku svejedno je trajao 2 sata manje nego put prema Podgorici. Kada bi mrežu punionica pojačali s još nekoliko Ultra brzih DC punionica (a radimo na tome), pogotovo južno od Dugopolja, ovakvi road-tripovi bi postali još laganiji i zabavniji. Mi od te ideje ne odustajemo.
Zapamtite, budućnost je ELEKTRIČNA.
Slike i impresije s putovanja: Igor Ban; Mario Šolaja
